Vizni režim: pojam, vrste i uslovi za dobijanje vize

Vizni režim predstavlja politiku država u pogledu zahteva za ulazak stranih državljana na njihove teritorije. Ovo je ustaljena pojava u međunarodnom kretanju bilo koje vrste. Vizni režim uslovljava prelazak određenih granica, jer viza spada u obavezne putne dokumente prilikom putovanja u neke strane države. U nastavku objašnjavamo kako funkcioniše vizni režim, koje su vrste viza i kako izgleda proces dobijanja vize.

Šta je viza i zbog čega je potrebna?

Viza je putni dokument kojim se izdaje dozvola za ulazak, boravak ili tranzit stranog državljana na teritoriji države koja mu izdaje vizu. Vizni režim je ustaljen u praksi mnogih država kako bi se sprečila ilegalna imigracija i umanjili bezbednosni rizici. Iz istih razloga, svaka viza ima rok trajanja koji je obavezujući za vlasnike ovih dokumenata.

Kako izgleda viza i koliko traje?

Viza se izdaje u dve osnovne forme:

  • u formi pečata ili nalepnice u pasošu
  • u formi zasebnog obrasca koji je potrebno predati na uvid pri ulasku u državu

Rok važenja vize je istaknut na samom dokumentu, i zavisi od politike izdavanja viza različitih država. Neke države, poput SAD zahtevaju vizu kao uslov za ulazak u zemlju, dok neke druge poput Kine, Danske, Francuske ili Luksembruga dozvoljavaju ulazak u državu i kratkotrajni boravak na njenoj teritoriji bez vize, najčešće do 30 ili 90 dana. Trajanje vize počinje da važi od dana za koji ste zahtevali da vam viza bude izdata, do dana kada bi po zakonu istekla, osim ukoliko je ne produžite (tamo gde je to moguće).

Nepisano je pravilo da su vizni režimi država rigorozniji prema građanima siromašnih, nedemokratskih i politički nestabilnih država, uglavnom u cilju sprečavanja priliva velikog broja ljudi koji nastoje da se presele i ostanu u državama sa boljim standardom i stabilnom politikom.

Izuzetak mogu praviti međunarodni bilateralni i multilateralni sporazumi na osnovu kojih se ostvaruju olakšice po pitanju međusobnog prelaska granica potpisnica sporazuma. Takav je slučaj kod Visa Waiver Program – bezviznog programa američke vlade koji dozvoljava građanima 38 država ulazak i boravak u SAD bez vize u trajanju od 90 dana.  

Za koliko država nam je potrebna viza?

Državljanima Republike Srbije dosad nije bila potrebna viza za ulazak i kratkotrajni boravak u 64 države (među kojima su Belgija, Belorusija, Austrija, Francuska, Nemačka i mnoge druge) i dva specijalna admnistrativna regiona NR Kine – Hong Kong i Makao, dok nosiocima diplomatskih i službenih pasoša naše države vize nisu potrebne za ulazak i kratkotrajni boravak u 86 država i navedene administrativne regione NR Kine.

Odobrena viza, pečat

Koje su vrste viza?

Svaka država izdaje vize prema sopstvenoj poltici viznog režima. Tip dokumenta koji možete dobiti određen je svrhom vašeg putovanja. Vrste viza koje vizni režimi najvećeg broja država poznaju su:

  • Putna viza
  • Tranzitna viza
  • Grupna viza
  • Diplomatska viza
  • Službena viza

Putna viza

Putna viza se izdaje za kraće turističko ili poslovno putovanje u stranu državu, uz mogućnost jednog, dva ili više ulazaka u zemlju u okviru perioda na koji je viza izdata. Moguć je i neprekidni boravak u zemlji koja je izdala putnu vizu, koji u najvećem broju slučajeva ne može biti duži od 90 dana.

Boravišno – radna viza

Ova viza se izdaje za duži boravak u stranoj zemlji, u cilju stvaranja uslova za rad u istoj. Uglavnom je u pitanju period preko 90 dana bez prekida, ali ne više od 180 dana po kalendarskoj godini. Naravno, i ovo je stavka koju treba proveriti detaljno za državu čiju vizu želite da dobijete.

Tranzitna viza

Putnici svih zemalja su u obavezi da se raspitaju za vizni režim države u koju putuju, ali i za vizni režim država kroz koje putuju. U najvećem broju država koje važe za tranzitne se primenjuje pravilo da putnicima koji ne napuštaju tranzitnu zonu na aerodromu nije potrebna posebna viza. Oni putnici koji imaju mnogo vremena do narednog leta obično žele da iskoriste pauzu i obiđu grad, pa je u tom slučaju viza neophodna, jer putnik prolazi kroz pasošku i carinsku i mora posedovati kompletnu validnu dokumentaciju.

I u ovom slučaju postoje izuzeci, pa tako zemlje poput Australije ili Novog Zelanda zahtevaju tranzitnu vizu bez izuzetka, dok neke zemlje zahtevaju ovaj dokument čak i kada je u pitanju tehničko sletanje na njihovu teritoriju, kao SAD i Kanada. Putnicima se savetuje da dobro provere vizne režime svih tranzitnih zemalja, jer postoje brojni izuzeci od navedenih pravila.

Tranzit u Velikoj Britaniji

Veliki broj letova prema zapadu uključuje Veliku Britaniju kao glavnu tranzitnu državu. Putnici sa pasošem Republike Srbije u ovom slučaju moraju posedovati tranzitnu vizu (DATV – Direct Airside Transit Visa), izuzev ukoliko putuju u SAD, Kanadu, Australiju i Novi Zeland, kada im ova viza nije potrebna. Putnici koji preko britanskih aerodroma putuju u Republiku Irsku ili na ostrvo Man, obavezni su da prilože boravišnu vizu (Visitor viza).

Tranzit u Rusiji

Vazdušni putevi iz Srbije ka Aziji uglavnom vode preko moskovskih aerodroma, gde tranzitna viza nije obavezna. Državljanima Srbije nije potrebna ni boravišna, odnosno turistička viza za boravak u Rusiji do 30 dana, pa putnici koji imaju tu mogućnost, mogu napustiti aerodrom i razgledati Moskvu do sledećeg leta.

Rusija od građana nekih drugih zemalja zahteva boravišnu vizu, s tim što im uglavnom nije potrebna ruska tranzitna viza ukoliko se na aerodromu zadrže do 24 časa, bez napuštanja tranzitne zone. Ukoliko nameravaju da napuste tranzitnu zonu, građani ovih zemalja moraju da poseduju i boravišnu vizu.

Tranzit u Turskoj

Turska je vrlo često tranzitna zemlja za putnike koji putuju iz Srbije, pa se veliki broj presedanja odvija na istanbulskom aerodromu Ataturk. Državama bivše Jugoslavije nije potrebna tranzitna viza, kao ni boravišna viza za boravak do 90 dana u ovoj zemlji.

Tranzit u Sjedinjenim Američkim Državama

Putnici čije je krajnje odredište Latinska Amerika, Kanada ili Karibi, mogu imati tranzit na nekom od aerodroma u SAD. Vizni režim ove države je poznat kao jedan od najrigoroznijih u svetu, što se vidi i prema pravilila koja regulišu tranzitne putnike. Tranzitna viza je neophodna u svakom slučaju – i kada putnik preseda na drugi let i kada se obavlja tehničko sletanje na američkoj teritoriji.

Tranzit u Kanadi

Ukoliko putnici koriste presedanje na nekom od kanadskih aerodroma za put u SAD, pored regularne vize za boravak u SAD-u, neophodna im je i tranzitna viza za Kanadu. Kao što nalaže praksa Sjedinjenih Američkih Država, Kanada takođe zahteva tranzitnu vizu u slučaju tehničkog sletanja na njenu teritoriju.

Tranzit u Ujedinjenim Arapskim Emiratima

Putnici koji putuju preko arapskih aerodroma, u Abu Dabiju, Dubajiu ili drugim gradovima, ne treba da pribavljaju posebnu vizu ukoliko ne nameravaju da napuštaju tranzitnu zonu na aerodromu. Putnici avio-kompanije Emirates imaju mogućnost da u Dubaiju kupe turistički paket ove kompanije koji omogućava napuštanje aerodroma i obilazak grada do narednog leta, a paket uključuje posebnu vizu koja važi za ukupno 96 sati.

Tranzit u Hong Kongu

Hong Kong ima status specijalnog administrativnog regiona NR Kine, i predstavlja tranzitnu zonu za putnike kojima su cilj kineski ili drugi azijski gradovi. Državljanima Srbije, kao i Makedonije, BiH i Hrvatske, boravišna viza nije potrebna za boravak do 14 dana, kao ni tranzitna ukoliko ne nameravaju da napuštaju tranzitnu zonu aerodroma do narednog leta. Ipak, za posetu Kini iz Hong Konga je potrebna kineska viza koja se može dobiti u kineskom konzulatu.

Tranzit u Australiji

Državljani Srbije kojima je Australija tranzitna zemlja, moraju posedovati tranzitnu vizu za ovu zemlju. Ova viza omogućava ulazak u zemlju i tranzit preko njene teritorije sa rokom od 72 časa.

Grupna viza

Grupna viza je vrsta vize koja se ne izdaje za pojedinačna lica, već kao zaseban dokument koji važi za više članova jedne grupe. Određen broj članova grupe je jedan od preduslova za dobijanje ove vize. Ovakav dokument obavezuje čitavu grupu za koju važi da u isto vreme uđe u državu, odnosno da u istom trenutku napusti njenu teritoriju.

Pečat vize

Diplomatska i službena viza

Diplomatska i službena viza se izdaju samo za nosioce diplomatskog pasoša, službenog pasoša i pasoša Ujedinjenih Nacija. Reč je o licima koja imaju diplomatski status, koji podrazumeva niz pogodnosti kada je prelazak državnih granica u pitanju. U pogledu vize, ova lica su takođe podvrgnuta izvesnim ograničenjima, ali u značajno manjoj meri u odnosu na obična lica. Dobijanje ovakve vize uslovljen je posedovanjem validne diplomatske legitimacije.

Šengen viza – vizni režim za Šengen zonu

Šengen viza je dobila ime prema Šengenskom prostoru, koji je nastao potpisivanjem Šengenskog sporazuma 14. juna 1985. godine. Sporazum je potpisan pored grada Šengena u Luksemburgu, a njegov sadržaj predviđa slobodno kretanje građana šengenskih država u svim državama potpisnicama ovog sporazuma, bez pružanja na uvid bilo kakvog dokumenta na granicama.

Šengenska zona obuhvata teritorije država potpisnica, a u pitanju su uglavnom države Evropske Unije, sa izuzetkom Norveške, Švajcarske i još nekoliko zemalja koje su potpisnice sparazuma ali ne i članice EU.

Šengen sporazum kategoriše države sveta (koje nisu deo Šengen zone) u tri grupe:

  • Zemlje čiji državljani moraju da imaju Šengen vizu za ulazak u bilo koju zemlju Šengena (Azerbejdžan, Etiopija, Kina, Egipat…)
  • Zemlje čiji državljani moraju da imaju i tranzitnu Šengen vizu (Irak, Iran Šri Lanka, Etiopija…)
  • Zemlje čijim državljanima nije potrebna Šengen viza da bi putovali kroz zemlje Šengen zone (Srbija, Bosna i Hercegovina, Meksiko, Čile, Kolumbija…)

Srbija spada u poslednju kategoriju zemalja čiji građani ne moraju da poseduju Šengen vizu za kretanje kroz Šengen zonu, uz napomenu da ovo važi samo za nosioce biometrijskih pasoša). Treba napomenuti i to da Šengen viza (Uniform Schengen Visa) nije ulaznica za trajni boravak ili rad u nekoj od zemalja ove zone, već dozvola za boravak od maksimalno 90 dana.

Gde se i kako podnosi zahtev za vizu

Budući da je viza dokument koji odobrava strana država u koju putujute, zahtev za vizu se podnosi u diplomatsko-konzularnom predstavništvu te zemlje u zemlji čije državljanstvo posedujete. Da biste uspešno aplicirali za vizu, potrebna vam je određena dokumentacija. Tačan sadržaj dokumentacije se ne razlikuje mnogo od države do države, ali se preporučuje da se o detaljima informišete na zvaničnom sajtu vlade države u koju putujete.

U najvećem broju slučajeva, za turističku vizu će vam trebati sledeći papiri:

  • Popunjen obrazac za vizu
  • Venčani list ili bilo kakav dokaz da ste vezani za Srbiju i da planirate povratak
  • Dokaz o rezervaciji smeštaja u državi za čiju vizu aplicirate
  • Dokaz o kupljenoj avio – karti (Ukoliko zahtev za vizu bude odbijen, avio-kompanije će u najvećem broju slučajeva izvršiti povraćaj novca kupcu karte, uz priloženu odbijenicu)
  • Pasoš koji važi još barem šest meseci
  • Dokaz o posedovanju određene sume novca na računu (svaka država zahteva određenu sumu na računu, koja bi trebalo da pokrije vaš boravak u dotičnoj zemlji)
  • Potvrda o zasnovanom radnom odnosu/osnivanju firme/studiranju
  • Rešenje o godišnjem odmoru i datumu vraćanja na posao, ukoliko ste zaposleni

Iako je navedena dokumentacija neophodna u najvećem broju slučajeva, vrlo je moguće da će ambasada (bilo koje države) zatražiti još neki dokument, pa navedenu dokumentaciju ne tretirajte kao konačan spisak potrebnih papira, već se pre podnošenja zahteva detaljno raspitajte o uslovima za apliciranje.

Apliciranje za vizu povlači i određene troškove koji se razlikuju od ambasade do ambasade. Kada je u pitanju američka ambasada, fiksni troškovi iznose oko 160 dolara, uz dodatne naknade koji su individualne prirode. U slučaju odbijanja zahteva za vizu – novac neće biti vraćen podnosiocu zahteva. Proces apliciranja neretko uključuje i razgovor za konzulom koji bitno utiče na ishod procesa. Razgovori se u nekim slučajevima vode na engleskom jeziku, dok je i samu dokumentaciju najčešće potrebno prevesti.

Nepisano pravilo je da ljudi koji putuju u Ameriku (čiju je vizu najteže dobiti) imaju vrlo male šanse ukoliko se pokaže da u toj zemlji imaju rođake kod kojih bi mogli ostati. Garantno pismo iz Amerike, kojim se potvrđuje da je svrha vašeg putovanja samo kratka poseta i turistički obilazak, može da bude od pomoći, ali nikako ne predstavlja garanciju da ćete dobiti željenu vizu.
Iako pri apliciranju za vizu većine država ne bi trebalo da imate probleme, ni odbijanje zahteva nije redak slučaj, što može da obeshrabri podnosioca zahteva. Ukoliko je vaš zahtev odbijen, savetujemo da detaljno pregledate dokumentaciju u utvrdite da li postoji neki faktor odgovoran za ovakav ishod. Ljudi često navode da imaju rođake u određenoj zemlji verujući da je to prednost pri apliciranju, a istina je da je ovo sasvim dovoljan razlog da budete odbijeni. S druge strane, ukoliko ste imali sreće sa dobijanjem vize, želimo vam srećan put i odgovorno postupanje prema naznačenom roku za napuštanje države.

Autor: Anica Petković | Objavljeno: 22.02.2019. | Modifikovano: 08.03.2019.